Jugoslavija i totalitarni komunizam
Titoizam i komunistički totalitarizam su političke ideologije koje su dominirale povijest bivše Jugoslavije.[1] Kao politička ideologija Titoizam je nastao nakon raskida odnosa ižmeđu Jugoslavije i Sovjetskom Savezom. Jedna stranka, Komunistička partija Jugoslavije [2] i vođa Diktator Josip Broz Tito su vladali Jugoslavijom. To je bio totalitarni politički sustav.[3] Josip Broz je bio član sovjetske policije NKVD i Sovjetske komunističke partije.
NKVD je bila zloglasna tajna policija koja je izvršavala političke represije. Tito i njegovi suradnici su stovrili tajne Jugoslaveske policije u stilu NKVD i KGBa. To su bili UDBA i OZNA. Režim je opustio djelomičo svoj autoritet (u 1960.-ih), iako je Jugoslavija je uvijek bila totalitarna diktatura i jednopartijska država.
- Vladimir Geiger iz Hrvatskog instituta za povijest:
| “ | Popis žrtava njemačkog uključuje 26.000 žena i 5.800 djece koja su umrla u jugoslavenskim kampovi-Geiger, rekao je. | ” |
Jugoslavija Komunistička propaganda i kult ličnosti
Jugoslavenski komunistički propagandni stroj je baziran na Sovjetskom Savezu. Titov kult ličnosti je sličan Josif Staljinu. Jugoslavenski komunisti su koristili učlanjenja djecu u društveno-političkom životu (Savez pionira Jugoslavije).
Komunističke političke, povijesne i filozofske tečajevi su svi bili dio općeg obrazovanja. Oni se mogu naći u bilo kojem školskom udžbeniku. Enciklopedije su bile napisana u istom stilu kao Velika sovjetska enciklopedija. Režim je koristio propagandu da pokaže superiornost titoizma i socijalističke Jugoslavije nad drugim društvima i političkim sustavima.
Jugoslavija, Kampovi, komunističke logore i pokolje
U 1946. u jugoslavenskim kampovi bilo je 17,485 folksdojcera.
Napomena. Ova informacije je iz "Hrcak Portal of scientific journals of Croatia". Znanstveni časopisa je "PRILOG ISTRAŽIVANJU PROBLEMA BLEIBURGA I KRIŽNIH PUTOVA (U POVODU 60. OBLJETNICE)." Znanstveni časopis je napisao Zdravko Dizdar hrvatski povjesničar iz Hrvatskog instituta za povijesti u Zagrebu:
| “ | U 18/1/1946. u jugoslavenskom Kampovi bilo 117,485 folksdojcera (58, 821 žena, 32 214 muškaraca i 24, 422 djece).[4] | ” |
| “ | Ovaj prilog, povodom 60-te obljetnice tih tragičnih događaja, mali je pomak jer uz korištenje poznatih podatka donosi i niz do sada nepoznatih i neobjavljenih izvornih dokumenata, uglavnom iz dokumenata jugoslavenskih vojnih i političkih vlasti 1945.-1947. godine. Među tim dokumentima dominiraju oni koji se odnose na područje Hrvatske, iako se većina logora pa i brojna, još neistražena stratišta nalaze izvan nje na drugim područjima bivše DF/SF Jugoslavije. Bez obzira na to nadam se da će čitatelji i s onim ovdje predočenim dobiti jednu cjelovitiju sliku o događajima vezanim za Bleiburg i križne putove, odnosno o stradanjima brojnih hrvatskih ljudi, o čemu više dokumenata najizravnije govori, od onih pojedinačnih strijeljanja pa do strijeljanja cijelih skupina, negdje neprekidno i po nekoliko dana. | ” |
Diktator Josip Broz Tito i njegov režim (bivša Jugoslavija) su bili odgovorni za izvršavanje Križni put (marševe smrti), Bleiburg i Foibe pokolje. Etničko čišćenje Nijemaca [5] i Talijana, su bila obavljena u Jugoslaviji. [6] Duž dalmatinske obale talijanski (npr. Zadar) se govorio [7][8] tisućljeća, to više nije bilo nakon 1945/46.
Napomena. Informacije iz genocida i zločina protiv čovječanstva - Jugoslavija Ed. Dina L. Shelton. Gale Cengage, 2005.:
| “ | Ubijanja s nastavlja i nakon rata, Titova vojska je preuzela osvetu na stvarne i pretpostavljeni neprijatelji. Britanske snage u Austriji su okrenuli leđa na desetke tisuća Jugoslavena u bijegu. Procjene se kreću od 30,000 do 55,000 ubijenih od proljeća do jeseni 1945.
Njemačke i mađarske zajednice, koji bili suučesnici u ratnom okupacijom, s brutalno tretirani, u nekim slučajevima do etničkog čišćenja. Folksdojcera naselja Vojvodine i Slavonije su u velikoj mjeri nestala. Možda 100.000 ljudi, polovica etničke njemačkog stanovništva u Jugoslaviji, pobjeglo u 1945., a mnogi koji su ostali morali su učiniti prisilnog rada, bili ubijeni ili kasnije otkupljeni od strane Zapadne Njemačke. Neki 20.000 Mađara iz Vojvodine je ubijeno je u odmazdi. Albanski pobune na Kosovu bili su potisnuti, zatvorenicima su bili poslati na marševa smrt prema obali. Procjenjuje se 170,000 etničkih Talijana pobjeglo u Italiju u kasnim 1940.-ih i 1950.-ih. (Ove brojke su vrlo približne.) [9][10] |
” |
Logore u Sloveniji 1945
Koncentracijski logori za pripadnike njemačke nacionalne manjine gdje su bili i žena i djeca.[11]
- Strnisce blizu Ptuja
- Hrastovec kraj Sv. Lenart u Slovenske Gorice
- Studencima kod Maribora
- Brestrnica kod Maribora
- Kamnica kraj Maribora
- Tezno kod Maribora
- Teharje kod Celja
Izvještaja Aleksandra Rankovića
Aleksandra Ranković ministar unutrašnjih poslova i šef vojne i tajne policije u Beogradskoj skupštini 1. veljače 1951. izjavio:
| “ | Kroz naše zatvore je prošlo između 1945. i 1951. 3.777.776 zatvorenika, dok smo likvid-irali 586.000 narodnih neprijatelja. [12] | ” |
- 1. veljače 1951. Politika, Beograd, str.1
Povezani članci
References (izvori)
- ^ Fred Warner Neal, Titoizma u akciji: Reforme u Jugoslaviji nakon 1948., str.49 na engleskom jeziku (Fred Warner Neal, Titoism in Action: The Reforms in Yugoslavia after 1948 )
- "U totalitarne države, osobne slobode i ljudskih prava, (bez iznimke) najviše su rukama policije. Da je Jugoslavija nije bila iznimka priznao je Aleksandra Rankovića, sam šef tajne policije. Ova organizacija je poznata u Jugoslaviji kao UDBA."
- ^ Savez Komunista Jugoslavije
- ^ Europska javna rasprava "zločine počinjene od strane totalitarnih režima" Izvješća i postupak od 8. travnja Europske javnu raspravu o "zločinima počinjenim od strane totalitarnih režima ", u organizaciji slovenskog predsjedništva Vijeća Europska unija (siječanj-lipanj 2008.) i Europska komisija. (str.197 na engleskom jeziku)
- ^ Z. Dizdar: PRILOG ISTRAŽIVANJU PROBLEMA BLEIBURGA I KRIŽNIH PUTOVA (U POVODU 60. OBLJETNICE): Hrvatski institut za povijest HR 10000 Zagreb, Izvorni znanstveni članak Ur.: 2005-12-15 pdf str. 66/dokument str. 182.
- ^ Karl Cordell i Stefan Wolff, Etničkim sukobima: uzroci, posljedice i odgovori (str. 181)
- ^ Malcolm Anderson i Eberhard Bort, Granice Europe (str. 77)
- ^ Sir John Gardner Wilkinson, Dalmacija i Crna Gora: S putovanje u Mostar Herzegovina.Volume 1 (str 4. i str 362).
- ^ Andrew (Andrija) Archibald Paton, Istraživanja na Dunavu i Jadranu, Volume 1 (str. 167)
- ^ Dinah Shelton Macmillan Reference, 2005 - Political Science Encyclopedia of Genocide and Crimes Against Humanity, Volume 3 (str.1170)
- ^ www.enotes.com "Yugoslavia." Genocide and Crimes Against Humanity. Ed. Dinah L. Shelton. Gale Cengage, 2005. eNotes.com. 2006. 26 Jun, 2010 Yugoslavia: Genocide & Crimes Against Humanity-Mark Thompson.
- ^ Europska javna rasprava "zločine počinjene od strane totalitarnih režima" Izvješća i postupak od 8. travnja Europske javnu raspravu o "zločinima počinjenim od strane totalitarnih režima ", u organizaciji slovenskog predsjedništva Vijeća Europska unija (siječanj-lipanj 2008.) i Europska komisija. (str.154 na engleskom jeziku)
- ^ KOMUNISTIČKI ZLOČINI NISU ANTIFAŠIZAM POVODOM MEĐUNARODNOG DANA LJUDSKIH PRAVA,10. PROSINCA 2008. U ime sudionika javnog okupljanja Maja Runje, članica Koordinacijskog odbora Kruga za trg 10 000 Zagreb, Jurjevska 47a (str. 19)
Vanjske poveznice
- Hrvatski institut za povijest
- Wikipedija na hrvatskom jeziku: Titoizam i represija
- Wikipedija na hrvatskom jeziku: Josip Broz Tito-Bleiburg i drugi pokolji 1945.
- Wikipedija na hrvatskom jeziku: Aleksandar Ranković
| Ovo je osnova ili početak budućeg članka (work in progress) |
<sharethis />
Jugoslavija Savez Komunista Jugoslavije Komunistička partija Jugoslavije Josip Broz Tito totalitarni komunizam komunizam Titoism and Totalitarianism
